O psihoterapiji

Mnogi misle da je psihoterapija razgovor koji možemo da imamo sa bilo kim ko nam je blizak i ko nas razumije, ali ona to nije. Psihoterapija jeste razgovor, ali sa obučenim psihoterapeutom, vođen u skladu sa principima koji su naučno dokazani da imaju liječeće dejstvo. Kao takav podrazumjeva mnogo više od razgovora o problemima i davanje savjeta ili potvrđivanja ispravnosti onog što mislimo ili radimo. Iako nekad može da sadržava i ove elemente- psihoterapija to nije.

Cilj psihoterapije nije dijeljenje savjeta već smanjenje tegoba i podsticanje daljeg rasta i razvoja ličnosti. Psihoterapija predstavlja pomoć u traganju za načinom posmatranja, osjećanja i mišljenja koji vode većem zadovoljstvu i napretku.

Postoje različiti psihoterapijski modaliteti koji se po mnogo čemu razlikuju ali koji dijele neke osnovne principe. Svima im je cilj da obezbjede sigurno, pouzdano, prihvatajuće i pomažuće okruženje za osobu. Terapija je mjesto, gdje je u primarnom fokusu osoba sa svojim unutrašnjim životom. Mjesto na kojem se priča o onom što se dešava u nama i oko nas i gdje terapeut pomaže da se bolje razumije ono što se doživljava.

 

Da li je psihoterapija djeluje?

Djeluje! Terapija ima efekta. Istraživanja su pokazala da se ljudi koji idu na psihoterapiju  bolje osjećaju i funkcionišu od onih koji ne idu. Ovi nalazi su potvrđeni više puta tako da pitanje nije više da li terapija djeluje već koja terapija je bolja za koga i pod kojim okolnostima.

Pored jasnih pokazatelja napretka usljed psihoterapije poput većeg zadovoljstva i boljeg funkcionisanja, terapija može biti od pomoći i kod problema u odnosima i generalno opštem funkcionisanju, smanjuje broj ljekarskih pregleda ili broj hospitalizacija.

 

Kad trebate i zbog čega potražiti stručnu pomoć?

Pomoć treba da potražite ako određene smetnje psihičke prirode koje se ispoljavaju kroz razmišljanja, osjećanja i ponašanja, ugrožavaju vaše svakodnevno funkcionisanje, koče vas i otežavaju odnose sa ljudima.

Smetnje mogu da se ispoljavaju kroz svakodnevnu napetost i brigu (sa ili bez paničnih napada), strahove od određenih situacija (javni nastupi, zatvoreni prostori, gužve);  bezvoljnost- sniženo raspoloženje, iscrpljenosti, ugroženost i psihološki umor zbog određenih događaja koji se dešavaju (razvod, gubitak bliske osobe, preseljenje, preopterećenost poslom); nesigurnost, nisko samopouzdanje i loša slika o sebi, stalni konflikti sa bliskim osobama, izražena ljutnja, bijes ili impulsivne reakcije, misli, radnje ili sjećanja koje se iznenada pojavljuju, muče vas i ne možete da ih se oslobodite. Ukoliko imate neke od ovih smetnji i jedan duži period se bezuspješno borite sa njima onda bi bilo dobro da potražite stručnu pomoć.

 

Šta možete da očekujete?

Psihoterapiju većina terapeuta pruža kroz susrete sa vama jednom ili dva puta sedmično (zavisi od intenziteta vaših smetnji) u trajanju od 45-50 minuta. Tokom ovog vremena vi ćete uglavnom da pričate jer je terapeutu potrebno da se upozna sa vašim smetnjama. Neki terapeuti će više da vode razgovor strukturišući vrijeme pitanjima, a drugi će da prate vašu priču i u skladu sa njom postavljaju pitanja ili daju komentare. Kod većine osoba ovo bude zbunjujuće, jer postoji očekivanje liječenja kao procesa u kojem vi iznesete žalbe, a stručna osoba vam kaže kako da ih se oslobodite. Međutim psihoterapija nije takav vid liječenja. Cilj je pružanje pomoći za unutrašnju promjenu kako biste živjeli produktivniji život. Imati terapeuta koji će vam reći šta da radite zvuči primamljivo, ali nije dobro, jer se time samo produbljuje zavisan odnos. Pripremite se na zajednički rad koji će se postepeno odvijati, u onoj mjeri u kojoj ste vi emotivno spremni da se suočite sa određenim osjećanjima koja leže u osnovi vaših smetnji. Ovo se odnosi na vašu spremnost da ispoljite ranjivost, spoznate i prihvatite svoje osobine i karakteristike koje doprinose da se određene situacije u vašem životu odigravaju na način na koji se odigravaju i da, na kraju krajeva, steknete povjerenja u vašeg terapeuta.

Povjerenje i izgradnja povjerenja je važan dio psihoterapije. Vjerovatno ćete tražiti pomoć zbog poteškoća i psihičkog bola koji osjećate. Terapija podrazumjeva razgovor o ovom te vas dovodi u kontakt sa bolnim uspomenama, osjećanjima i sjećanjima, frustracijom i neprijatnim osjećanjima opšte. Dobar terapeut će vas voditi kroz ovaj proces kako biste bolje razumjeli sve što vas muči i za to je potrebno vrijeme. Slobodno pričajte kako se osjećate, čak ako to podrazumjeva različita osjećanja i prema terapeutu. Sasvim je u redu da ih imate prema terapeutu i terapiji, te je jako bitno da i o ovom razgovarate.

 

Koliko terapija traje?

Dužina terapije zavisi od više faktora: stručnost terapeuta, težina smetnji koje imate te nivoa vaše motivacije da se uhvatite u kotac sa poteškoćama.

Terapija kojoj je cilj uklanjanje simptoma kraće traje dok za dublje promjene ličnosti treba više vremena (nekoliko godina). Ishod dugogodišnje terapije je veća emotivna zrelost te dublje interpresonalni odnosi.

Zampamtite: redovni dolasci i kontinuitet su neophodni da bi terapija imala efekta.

 

Kako da na najbolji način iskoristite terapiju?

Kao i sa većinom stvari u životu, tako je i sa terapijom: što veći trud, to bolji rezultati. To se prvenstveno odnosi, kad je o terapiji riječ, na redovnost dolazaka, koliko ste angažovani tokom seansi te koliko pokušavate da primjenite svoje novo iskustvo van i između seansi. Vrijeme koje budete provodili sa svojim terapeutom će sigurno biti značajno za vas, ali ćete vjerovatno primjetiti da terapijsko iskustvo sa seansi utiče i mijenja vaša razmišljanja i između seansi.

Ono što može pomoći da u najvećoj mjeri koristite svoju terapiju je da:

• Budete što otvoreniji sa svojim terapeutom.
• Redovno odlazite na seanse u skladu sa dogovorom koji imate.

Biti otvoren je nešto što predstavlja poteškoću za sve nas. Čak i osobe koje za sebe smatraju da su otvorene i neposredne u svakodnevnoj komunikaciji znaju biti suzdržane oko iznošenja ličnih stvari terapeutu.

Značajan dio svih terapija je mogućnost dijeljenja ličnog sadržaja, o kojima je teško govoriti i  najbližim osobama. Razlozi mogu biti različiti, ali najčešći su neugodnost i sram. Otvorenost se postepeno razvija. Prikrivanje ili prećutkivanje bitnih stvari može da bude samo kontraproduktivno te obesmisli terapiju. Otvorenost zahtjeva vrijeme. Kako budete sticali povjerenje u svog terapeuta, imaćete i veću želju da rizikujete dijelite sa njim stvari zbog kojih se osjećate neprijatno. Iskustvo prihvatanja i razumjevanja  od strane terapeuta u takvim situacijama nose sa sobom ohrabrenje i promjenu u vašem pogledu prema sebi.

Redovni dolasci su jako važni. Ukoliko ne dolazite, niste u terapiji. Ovo zvuči logično ali neredovni dolasci često predstavljaju ozbiljan otežavajući faktor za napredovanje i tok terapije. Terapija može povremeno da bude bolna i nosi sa sobom prihvatanje nekih ličnih aspekata koje bi najradije da ignorišemo. Redovni dolasci su najbolji način za prevazilaženje ovih perioda jer vam omogućavaju lakše sticanje povjerenja u terapeuta, njegovo upoznavanje sa onim što vam se dešava i razumjevanje datih okolnosti, što opet omogućava njihovo prevazilaženje. Kada vam se ne ide na seanse razmislite zbog čega je to tako. Da li vam je na zadnjoj bilo nešto teško, da li ste ostali sa ljutnjom na svog terapeuta, doživljajem nerazumjevanja ili ste razgovarali o nečemu o čemu vam se nije razgovaralo. Ovo su važne stvari o kojima možete da razgovarate na svojoj terapiji.

 

Kako da znate da li terapija ima efekta?

Ovo je složeno pitanje jer svako može da ima različita očekivanja u smislu efekata terapije. Kod nekih postoji ideja da je ishod terapije savršeno funkcionisanje, život u kojem neće osjećati neprijatne emocije- što je nemoguće, jer su emocije i psihička patnja sastavni dio života te njihovo ovladavanje preduslov rasta i razvoja. Definisanje konkretnih ciljeva olakšava procjenu toka i efekata terapije, ali često nije u skladu sa realnošću i kompleksnosti života. Na ishod terapije utiče i oblik smetnji, tako da nije uvijek lako definisati i odrediti jasne smjernice.

Mnoge osobe se počnu osjećati bolje nakon što započnu terapiju. Preuzimanje inicijative ka promjeni u pozitivnom pravcu i sam proces u kojem razmišljate o sebi uz nekog ko vas sluša i zainteresovan je za vas ima liječeće efekte. Pravilo je da dublje promjene traže više vremena. Međutim većina osoba, neć nakon kraćeg vremena osjeti olakšanje primjećujući da drugačije gleda na određene stvari u svom životu.

Generalno: ukoliko imate osjećaj da vam kontakti sa drugima više prijaju, da se osjećate manje izolovano,  sigurnije, da ste produktivniji, više u kontaktu sa sobom i drugima, lakše vam je da govorite o nekim stvarima, više se dopadate sebi, više uživate, imate nade, primjećujete pozitivne promjene u odnosima sa bliskim ljudima, partnerom i na poslu, iskreniji ste prema sebi i drugima onda ste na dobrom putu- vaša terapija definitivno djeluje.

I na kraju! Imajte na umu da se napredovanje u terapiji ne odvija pravolinijski. Ponekad se dešavaju zastoji, ponekad pogoršanja. Ovo ne treba da vas obeshrabri jer psihoterapija tako funkcioniše. Zastoji ili vraćanje unazad su takođe prilika za učenje i upoznavanje sebe.

Opšti utisak je najbitniji.

Mijenjati se nije lako, jer su se određeni obrasci ponašanja i karakteristike razvijale godinama i zahtjevaju strpljenje i napor da bi se izmjenile. U svakom slučaju efekti tog napora su neprocjenjivi jer vode ispunjenijem i produktivnijem životu.