Rođenje majke

Majčinstvo i trudnoća za većinu žena predstavlja zadovoljstvo, bar izvjesno vrijeme. Međutim, većina majki doživljava brigu, razočarenje, krivicu, takmičenje, frustraciju pa čak, ljutnju i strah.

Danijel Štern (Daniel Stern) psihijatar je, u svojoj knjizi “Rođenje majke”, istakao da majčinstvo predstavlja rađanje novog identiteta i da kao takvo može biti zahtjevno gotovo kao i rađanje djeteta jer predstavlja jednu od najznačajnijih fizičkih i psihičkih promjena u životu žene.

Rođenje majke je u velikoj mjeri neistražena oblast u medicinskoj zajednici. Većina istraživanja je više fokusirana na rođenje bebe, dok je identitetski prelaz kod žene u potpunosti zapostavljen. Ova promjena je takođe važna i za očeve i partnere uopšte. Ali žene koje prolaze kroz hormonalne promjene trudnoće imaju specifično neurobiološko iskustvo. S druge strane, veći uvid u sopstvene emocije pomaže ljudima da lakše kontrolišu svoje ponašanje. Iako naravno ne treba zanemariti zdravstveni aspekt djeteta, razumjevanjem psihologije trudnoće i postporođajnog perioda žene može doprinijeti zdravijem roditeljstvu. Majke koje su svjesnije svojih osjećanja mogu da budu empatičnije prema svojoj djeci. Poznavanje izazova majčinstva će normalizovati i vrednovati osjećanja i stanja sa kojim se suočavaju mlade majke.

Postoje četri stvari na koje treba obratiti pažnju:

1. Promjena porodične dinamike:

Imati bebu je čin stvaranja. Trudnoća je više od stvaranja novog ljudskog bića, ona je stvaranje porodice. Dolazak bebe donosi promjenu i sa njima nove mogućnosti za dublje povezivanje ali i napetosti u bliskim vezama koje žena ima sa partnerom, braćom i sestrama, prijateljima. Paola Marioti (Paola Mariotti) psihoanalitičarka i članica Britanskog psihoanalitičkog društva, u svojoj knjizi “Porjeklo majčinstva”, kaže da je ženin majčinski identitet utemeljen u stilu njene majke- koji je opet uslovljen načinom na koji je njena majka odgajana.

Bilo da žena odgaja svoje dijete na način na koji je i sama odgajana, ili usvaja drugačiji stil, postajanje majkom pruža mogućnost za ponavljanje. Žena ponovo doživljava svoje djetinjstvo tokom svog roditeljstva, ponavljajući ono što je dobro i nastojeći da unaprijedi ono što je bilo loše. Ukoliko žena ima težak odnos sa svojom majkom, može nastojati da bude  onakva majka kakvu je željela da bude njena prema njoj.

2. Ambivalencija

Britanski psihoterapeut Rozika Parker (Rozsika Parker) je u svojoj knjizi “Stvaranje dvoje: iskustvo majčinske ambivalencije” pisala o potrebi majke za bliskošću sa djetetom ali i žudnjom za sopstvenim (fizičkim i psihičkim) prostorom kao normalnim potrebama u majčinstvu. Ambivalencija je doživljaj koji se pojavljuje u ulogama i odnosima u kojima je osoba najviše investirana jer je u njima u najvećoj mjeri zastupljeno balansiranje između davanja i uzimanja. Majčinstvo nije izuzetak. Poteškoće sa ambivalencijom koju ljudi imaju proističu iz neprijatnosti istovremenog doživljavanja suprotstvaljenih osjećanja. Većinu vremena, iskustvo majčinstva nije ni dobro ni loše, ono je oboje- i dobro i loše. Veoma je važno naučiti kako tolerisati i pozitivno prihvatati neprijatnost ambivalencije.

3. Fantazija vs realnost

Psihoanalitičar Džon Rafael- Lef, voditelj akademskog odjela za psihoanalitička istraživanja u okviru  Univerzitetskog koledža London (University College London) i Ana Frojd centra (Anna Freud Centre), objašnjava da u vrijeme kada beba treba da dođe, žena već ima određene predstave i osjećanja u vezi nje. Kako trudnoća napreduje, žena stvara priču o svojoj mogućoj bebi i emocionalno se investira u tu priču. Ženine fantazije o trudnoći i majčinstvu su bazirane na osnovu opažanja iskustva njene majke i drugih žena zajednice i kulture u kojoj živi. Ove fantazije mogu biti toliko moćne da može doći do razočaranosti ukoliko se realnost ne poklopi sa njima.

4. Krivica, sram i “dovoljno dobra majka”

Svaka žena ima predstavu idealne majke. Ona je uvijek raspoložena i sretna i stavlja potrebe djeteta na prvo mjesto. Njene lične potrebe su minimalne. Nikada ne donosi odluke zbog kojih žali. Većina žena poredi sebe sa ovom predstavom majke i uvijek sebe dožive lošom jer se, naprosto porede sa fantaziranim idealom. Neke žene smatraju da “dovoljno dobre” (izraz pedijatra i psihoanalitičara Donalda Vinikota), nije prihvatljiva jer zvuči kao utjeha. Težnja perfekcionizmu kod žene izaziva osjećanje srama i krivicu.

Majke će osjećati krivicu jer često donose različite odluke i prave izbore. Nekada je neophodno da stave svoje potrebe ispred dječijih zbog kojih osjećaju sram o kojem nerado pričaju bilo kome. A sram je osjećanje da nešto nije uredu sa mnom. Ono nastaje kao posljedica sopstvenog poređenja sa nerealnim i nedostižnim standardima. Mnogim ženama je neugodno, stide se i sram ih je, da otvoreno govore o svojim iskustvima zbog straha da će biti osuđene. Ovaj oblik socijalne izolacije može čak da bude okidač postpartalne depresije. Žene se u ovakvim situacijama vrlo lako počnu osjećati izgubljeno negdje između toga što su bile prije majčinstva i onog što smatraju da bi trebale biti sada. Mnoge se osjećaju jako loše zbog toga, dok je ovo neprijatno stanje u stvari uobičajeno.

Mnoge poznate ličnosti (Adel, Gvinet Paltro, Bruk Šilds itd) počinju sve više da skreću pažnju javnosti na postpartalnu depresiju. Postpartalnoj depresiji se kada imamo u vidu javno zdravlje ne pridaje značaj koliki bi trebalo s obzirom da obuhvata  10 do 15% majki. Pored ovog procenta mnoge druge majke se bore drastičnom promjenom u životu i novom ulogom koju imaju.

Treba samo imati u vidu slike sa Instagrama o trudnim ili porođenim supermamama: zdravim, organizovanim, seksi skromnim multitasking osobama koje sijaju radeći jogu i kod kojih se ne vidi ni tračak izmorenosti ili zabrinutosti zbog curenja mlijeka, prljavog veša ili noćnog buđenja. Ove žene su fikcija. Ona je nerealistični primjer perfekcije koji kod druge žene izaziva osjećanje neadekvatnosti kada pokušaju i ne uspiju da postignu taj nemogući standard. U okviru psihijatrije i oblasti mentalnog zdravlja uopšte, se može pratiti dugogodišnje zanemarivanje uticaja koji trudnoća ima na razvoj žene.

Žene su najčešće prepuštene da se same nose ili sa postporođajnom depresijom ili sa letećom tranzicijom u majčinstvo.

Poznavanje uzroka burnih osjećanja i stanja te doživljaj da se o njima može otvoreno govoriti sa drugima je od krucijalnog značaja za dobro prilagođavanje na majčinstvo. Ono će pomoći novim majkama i onima oko njih da shvate da postpartalna depresija predstavlja ekstremnu manifestaciju tenzije majčinstva ali i da žene koje je ne dožive prolaze kroz značajne i duboke promjene.

Aleksandra Sacks,
psihijatar i koautor knjige “Kako to da mi niko nije rekao” o emocijama tokom trudnoće i postporođajnog perioda

Prevela:
Milijana Niškanović