Kako možete pomoći traumatizovanoj osobi?

Kada neko u vašoj blizini (prijatelj, voljena osoba, komšija, poznanik) doživi traumatsko iskustvo, ono može da ima uznemiravajuće i zbunjujuće efekte na vas same, ukoliko želite da im pomognete da se nose sa tim iskustvom. Ovi efekti su naročito naglašeni ukoliko vam se čini da nemate neophodne odgovore na ono sa čim se nosi traumatizovana osoba.

Ukoliko se pitate šta može da bude od pomoći osobi koja se nosi sa traumom evo nekoliko sugestija koje mogu biti od pomoći.

1. Slušajte. Saopštavanje, pričanje, govorenje o onom što se desilo ima moćno i izlječujuće djelovanje na ljude. Ono pomaže osmišljavanju, davanju značenja onom što se desilo, konsolidovanju sjećanja i doživljaj da postoji  drugi ko je voljan da nas sluša i podrži. “Aktivno slušanje” može da bude veoma značajno za osobe koje su doživjele traumu. Ono podrazumjeva usmjerenost na pažljivo slušanje, bez osude i prekidanja. Postavljanje pitanja je naravno vrlo važan dio aktivnog slušanja jer ukazuju na zainteresovanost da se dobiju bitni detalji priče.
2. Ne osuđujte. Nastojte da vaše izjave odražavaju vašu zainteresovanost za priču koju vam osoba iznosi, a ne procjenu situacije ili reakcija osobe. Traumatizovana osoba se konstantno bori sa sopstvenim osudama ličnih postupaka koje u velikoj mjeri predstavljaju teret i otežavaju oporavak. Nemojte im vi sa svojim osudama dodavati so na ranu.
3. Ne patologizirajte. Za ljude je normalno da osjećaju tugu, bol, bijes, očaj ili strah, nakon traumatskog događaja.Nakon nekog vremena sami će se izboriti sa ovim osjećanjima. Shvatiće događaj na način na koji im odgovara, uklopiti ga i nastaviti sa svojim svakodnevnim životom. Dajte im neko vrijeme, ne karakterište to njihovo stanje kao bolest ili nesposobnost. Ukoliko se stanje ne promjeni ni nakon nekoliko mjeseci i ukoliko otežava osobi njeno svakodnevno funkcionisanje, onda se može razgovarati sa njom da potraži stručnu pomoć, ali i to na neosuđujući način kako bi imala mogućnost  da otvoreno iznese svoj stav o tome.
4. Vodite računa o sebi.  Pružati podršku osobi koja se nosi sa dubokim bolom može da bude iscrpljujuće. Nekad može da rezultira i nečim što se zove “sekundarna traumatizacija”- lično doživljavanje efekata traume  druge osobe. Nastavite ili uvedite aktivnosti koje vam pričinjavaju zadovoljstvo. Budite svjesni svog nivoa uznemirenosti,, energije i potrebe za podrškom. Naučite nešto više o uobičajenim odgovorima na traumu (izbjegavanje, povišena razdražljivost, uznemiravajući podsjetnici na traumu) kako bi ste mogli razumjeti šta se dešava. Ako ih doživljavate može biti od pomoći da razmislite i sami o traženju stručne podrške za sebe, kako bi izbjegli mogućnost da traumatizovana osoba bude okidač vašeg bola ili frustracije- što može voditi u začarani krug u kojem je svima teško.

 

Tekst preuzet sa: www.goodtherapy.org

Autor:
Sunda Friedman TeBockhorst, PhD