Učešće na XXI naučnom skupu “Banjalučki novembarski susreti”
November 7, 2020
Objavljen rad kolegice Tanje Stjepanović u časopisu Grupna analiza
December 29, 2020
Period adolescencije je pun izazova kako za djecu tako i za roditelje. Djeca počinju da teže ka većoj nezavisnosti, dok roditelji iznalaze nove načine komunikacije, u okolnostima kada vršnjaci postaju značajan izvor podrške i njihovo mišljenje bitnije od roditeljskog.
Ovaj perod zna da bude zbunjujući za roditelje. Iako se većina mladih izbori sa promjenama koje nosi adolescencija, kod manjeg broja njih problemi mogu postati trajni i često se odraze i na odnos sa roditeljima.
Razgovor od samog početka, prije nego što se problemi pojave, gotovo uvijek pomogne.
U ovom periodu roditelji mogu imati izražene dileme i može im biti teško da odrede da li su osjećanja i ponašanja njihove djece uobičajena ili postaju problem. Često mogu imati utisak da su djeca u svom svijetu i da im nisu potrebni, a da se ona u stvari bore da razumiju sebe i druge.
Drastična promjena osjećanja koja se brzo pojave i nestaju su normalna za ovaj period. Osjećanja i raspoloženja koja mogu da predstavljaju problem traju duže i toliko su preplavljujuća da sprečavaju mladu osobu da se posveti onom što želi.
Iako dobri odnosi leže u osnovi psihičkog zdravlja, treba imati u vidu dodatna opterećenja sa kojim se roditelji nose zbog finansijskih poteškoća, zahtjeva posla i promjenjivih porodičnih okolnosti. Ovo može u velikoj mjeri da ugrozi njihov kapacitet da na odgovarajući način odgovore na potrebe svoje djece.
ŠTA MOŽE BITI OD POMOĆI
• Posvećujte im pažnju, budite radoznali i zainteresovani te ih doživljavajte ozbiljno. Svi znamo kako je kad nas neko sluša sa pola uha. Biti maksimalno zainteresovan za svoje dijete je neprocjenjivo važan način da mu pošaljemo poruku da nam je bitan/na i da ih razumijemo. Pokušajte se oduprijeti potrebi da obezvrijedite ili potcjenite ono što vam govore.
• Naglasite da ste uvijek tu za razgovor. Može se desiti da vaše dijete nije za razgovor ili ne može naći riječi kojima bi se izrazio ili će jednostavno željeti da demonstrira svoju nezavisnost. Ali nemojte da vas zavara njihova potreba za samostalnošću. Oni vas trebaju više nego ikada.
• Nađite vrijeme da razmišljate o tom šta se dešava. Istraživanja su dokazala da razmišljanja o onom šta se dešava u glavi vašeg djeteta te o sopstvenim mislima i osjećanjima poboljšava odnos, sposobnost razumjevanja drugog i socijane vještine.
• Budite empatični. Kada djeca osjete iskreno razumjevanje, počinju lakše da kontrolišu svoje emocije što je od ogromnog značaja za njihovo sazrijevanje. Takođe, empatija je sjajno sredstvo za smanjenje tenzije.
• Budite svjesni sopstvenog stresa i neprijatnih osjećanja- razmišljajte o tom. Ukoliko niste svjesni sopstvenog stresa, osjećanja koja ga prate mogu u velikoj mjeri da utiču na odnos sa djetetom. Razmišljanje o uzrocima stresa može da spriječi njihovo širenje na odnose kod kuće.
• Razmislite o pravom momentu za razgovor. Izaberite onaj kada ste u mogućnosti da se fokusirate na potrebe djeteta i ostavite po strani sve što može da vas ometa.
• Šta kad ste previše zabrinuti? Ako neko duže vrijeme pokušavate da riješite probleme, a oni i dalje postoje, obavezno potražite stručnu pomoć.
Pripremila:
Milijana Niškanović, psiholog, psihoterapeut
