Druga strana majčinstva i trudnoće

Na trudnoću i majčinstvo se uglavnom gleda kao na period kojim preovladavaju prijatna osjećanja, međutim bez obzira koliko je beba željena, stres i različite emotivne promjene su nešto što ih neminovno prati i određuje. Emotivne poteškoće i njihov intenzitet tokom i nakon trudnoće mogu da se kreću od srednje teških do ozbiljnih, i kao takve mogu uticati na zdravlje majke ili djeteta, partnerski odnos ili uzrokovati različite životne promjene.

Da li će trudnoća biti izvor radosti ili strepnje zavisi od mnogih faktora: da li je željena i ako jeste da li je željena baš u tom životnom periodu, da li se desila neplanirano, da li je posljedica usputnog seksualnog odnosa ili se desila u okviru bliskog partnerskog odnosa koji traje. Treba imati u vidu da je svaka trudnoća specifična, u određenoj mjeri uslovljena prethodnim iskustvom i karakteristikama ličnosti, spoljašnjim okolnostima u kojima se odvija i naročito podrškom dobijenom od partnera, prijatelja, članova porodice, društva.

S obzirom da predstavlja za ženu jednu od najznačajnijih životnih promjena, trudnoća sa sobom nosi ne samo uzbuđenje i radost već razna pitanja, dileme i brige, kako vezano za bebu tako i za samu buduću majku: kako će izgledati beba; da li će znati da se brine o njoj; kakva će biti kao majka; kako ću doživljavati sebe i život u toj ulozi; kako će izgledati odnos sa partnerom, kako život i posao; da li će trudnoća da se dovede do kraja te da li će beba zdrava doći na svijet; strahovi od ugroženosti sopstvenog tijela plodom bilo dok je u stomaku ili tokom poroda; strahovi da će se ugroziti plod određenim životnim navikama- uzimanjem lijekova, pušenjem, alkoholom, nedovoljnom ishranom, prirodom posla kojim se bavi, nedovoljnom brigom o sebi. Zabrinutost je tim veća ukoliko je postojalo prethodno iskustvo spontanog pobačaja, prijevremenog poroda ili abortusa. Takođe, raspon osjećanja i doživljaja bebe u tijelu može da varira: od ispunjenosti i sreće do doživljaja bebe kao stranog tijela. Sve ove preokupacije i emocije o kojima se misli i koje se doživljavaju predstavljaju pripremu za preuzimanje uloge roditelja, odnosno majke.

Trudnoća nije samo promjena za ženu već i za muškarca. Ukoliko se odvija u partnerskom odnosu, donosi promjene na planu njihovog međusobnog odnosa, naročito ako je neplanirana i partneri imaju različite ciljeve. Ako jedan partner želi dijete a drugi ne, ovo može da značajno utiče na njihov odnos. Do tenzija i nesuglasica može doći čak i kada oboje žele dijete, ali su na neki način nespremni za dolazak djeteta, bilo zbog finasijskog ili nekog drugog razloga. Kada postoje neriješeni problemi i konflikti među partnerima, trudnoća i dolazak bebe može dodatno da ih pojača i ponovo aktivira različitim zahtjevima koje roditeljstvo i briga o djetetu donosi.  Ako je jedan ili su oba partnera ambivalentni po pitanju roditeljstva, dolazak bebe može da ima negativne posljedice na njihov odnos, pogotovo ako postoje drugi pritisci i stresori u njihovom životu. Međutim iskren razgovor o stvarima oko kojih nisu usaglašeni prije trudnoće ili dolaska bebe im može pomoći da osnaže svoju vezu i omogući da budu bolji i kao partneri i kao roditelji.

Finansijska pitanja mogu takođe da budu izvor stresa tokom trudnoće. Nerješen radni status, mogućnost gubitka posla ili pozicije na poslu tokom trudnoće i brige o bebi te finasijska neizvjesnost koja ih prati u velikoj mjeri mogu da budu izvor stresa. Pored realno povećanih troškova koji se javljaju usljed pripreme za dolazak i brige o bebi, pritisak dodatno vrši i potrošačka kultura kojom se nameće potreba da se za bebu nabavljaju različite manje potrebne i nepotrebne stvari, što kod mladih majki i očeva stvara pritisak i osjećanje manje vrijednosti ako nisu u mogućnosti da ih obezbjede.

Bilo da su u pitanju finansijski problemi, poteškoće vezane za porodične ili partnerske odnose, strepnje vezane za trudnoću, porod, sopstveno tijelo ili život bebe oni kao takvi izazivaju u ženi različite emotivne odgovore i stanja. Promjene raspoloženja, strah, napetost, rasijanost, nesanica, bezvoljnost, nezadovoljstvo izgledom i tijelom su neke od reakcija.

Socijalna očekivanja takođe mogu da budu izvor anksioznosti mladim majkama. Uža i šira okolina često komentarišu i dijele savjete i kad treba i kad ne treba vezano za način ponašanja, dobijenu težinu i izgled tokom trudnoće. Neke žene to može da iritira, ljuti i frustrira. Naročito je izraženo predubjeđenje od strane okoline kako u trudnoći žena treba da uživa i lijepo se osjeća što kod trudnica suočenih sa neprijatnim osjećanjima i drastičnim promjenama tijela može da dodatno pojača sumnju u sopstvene mentalne i buduće majčinske kapacitete.

Period nakon poroda, posebno prvih nekoliko mjeseci je, i fizički i emotivno prilično zahtjevan, naročito za žene koje se susreću sa tim prvi put. Strepnja oko uspostavljanja dojenja, zdravlja i napredovanja bebe, često buđenje tokom noći, neispavanost, vrijeme koje je potrebno da se uspostavi ritam, upozna beba i prilagodi na njene potrebe zahtjeva potpuno novi način življenja. Naročit pritisak koji žena zajedno sa partnerom doživljava, dolazi od činjenice da opstanak sićušnog stvorenja koje imaju pred sobom, u potpunosti zavisi od njih, i to u najvećoj mjeri majke. Njen kapacitet da bude u kontaktu sa neprijatnošću bebinog plača, da ga izdrži, misli o njemu, zadrži smirenost i poduzme radnje koje su potrebne da se beba umiri (nahrani, presvuče, utješi…) u velikoj mjeri zavisi od iskustva koje je imala sa svojim roditeljima. Ovaj kapacitet takođe zavisi od sposobnosti da se emotivna bol verbalizuje, misli o njemu i prihvati kao sastavni dio života.

Majčinstvo kao i roditeljstvo uopšte je najodgovorniji zadatak koji imamo u životu.

Situacija u kojoj su stalno potrebne, a istovremeno iscrpljene neprespavanim noćima, bombardovane bebinim plačem, kod majki povremeno stvara doživljaj da su potpuno pod kontrolom bebe, što izaziva ljutnju i potrebu da se distancira. Često, zbog ovog doživljavaju krivicu, sram i teško o tom govore, iako se ovakve situacije dešavaju gotovo svima i univerzalne su. Ako se o njima ne govori i ne traži podrška i razumijevanje, one se samo intenziviraju i žena zapada u začarani krug negativnih emocija što može da dovede do težih komplikacija. Zato je važno imati na umu da je period trudnoće, a naročito period nakon poroda, pored uzbuđenja, radosti i zadovoljstva, obojen tenzijama, naporom i brigom, da je briga o bebi, posebno prvih nekoliko mjeseci kad je sve novo i nepoznato, naročito iscrpljujuća te da treba tražiti i prihvatiti sve vidove pomoći i podrške ukoliko vidimo da ne možemo sami. Promjena sa kojom se suočava žena joj mijenja život iz temelja, a time i lični identitet.

Uprkos svim ovim poteškoćama i tenzijama, ljubav, posvećenost, briga i podrška drugih redovno priskrbe ostvarivanje majčinskih očekivanja te rast i razvoj bebe. Tako da odgovornost za bebin život koja je u početku bila opterećujuća obezbjedi kvalitet ljubavi kakav ni sanjali nismo da može da se doživi.

Milijana Niškanović

psiholog, psihoterapeut

____________________

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State).  Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država. “