Zastrašujuće misli o bebi kod mladih majki i trudnica

Novi način posmatranja prelaska u majčinstvo- Alexandra Sacks
June 11, 2019
Istraživanje o mentalnom zdravlju žena tokom i nakon trudnoće
July 3, 2019
Novi način posmatranja prelaska u majčinstvo- Alexandra Sacks
June 11, 2019
Istraživanje o mentalnom zdravlju žena tokom i nakon trudnoće
July 3, 2019

Tokom trudnoće i nakon poroda,  mogu da se pojave različite misli koje se odnose na ulogu majke: “ovo ne bi trebalo da ovako izgleda… previše mi je… želim svoj život nazad; ili brige: “šta ako ispustim bebu… šta ako prestane da diše dok spava… šta ako se prehladi ili je zadesi nešto mnogo gore”; uznemiravajuće misli: “ne mogu više da podnesem ovaj plač, izludiću ako ne prestane, izgubiću kontrolu…”

Ponekad se jave intruzivne misli vezane za ugrožavanje bebe koje su iznenadne i mimo  volje, a koje zbog svog sadržaja djeluju zastrašujuće. Njihov ugrožavajući karakter često uslovljava kompulzivno ponašanje izbjegavanja ili provjeravanja (napuštanje prostorije i udaljavanje od bebe ili nepotrebno i ponavljajuće provjeravanje da li je sa njom sve u redu). Žene su istovremeno i zatečene i razočarane ovim mislima. Misle da sa njima nešto nije u redu i da nisu dobre majke. Prekorjevaju se podsjećanjem da su željele trudnoću i da bi trebale osjećati zahvalnost što su zatrudnile i dobile bebu. Ova tenzija koja se stvara zbog neprijatnih misli i samokritike provocira lošu sliku o sebi i kao osobi i kao majci.

A u stvari ove misli su, iako variraju u intenzitetu i sadržaju, česte i uobičajene i nisu nužno pokazatelj prisustva mentalnog poremećaja. Za očekivati je da se preispitujemo u novoj roditeljskoj ulozi i da mislimo da nismo dobre, za očekivati je da brinemo za bebu pa i da čak imamo zastrašujuće misli da ćemo je ugroziti.

Podaci ukazuju da između 50 i 65 % majki prvorotkinja, ali i njihovih partenera doživljava intruzivne misli koje se odnose na bebu. Neke studije su istraživale stepen njihove izraženosti i pokazale da većina ispitanika ukazuje na prolazni karakter ovakvih misli, nešto manji broj ističe prisustvo ponavljanja, a najmanji broj ukazuje na prisutvo rituala kao mjere kontrole misli. Takođe, od žena koje izvještavaju o opsesivno-kompulzivnim simptomima nakon poroda, samo polovina njih zadovoljava kriterijume za postavljanje dijagnoze opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Što niukom slučaju ne znači da ne pate.

Najveći problemi su prisustvo straha da će se ovakve misli realizovati, te samoprekorjevanje zbog njihovog prisustva. Paradoksalno zvuči, ali činjenica da se osjećamo zbog toga loše je dobar znak. Koliko god su nam ove misli neprijatne i neprihvatljive, utoliko je to pokazatelj da su nam strane (ego-distone).

Rizik od mogućeg ugrožavanja sebe ili bebe postoji kod žena koje pate od postpartalne psihoze. Psihotična stanja karakterišu sumanute ideje i halucinacije u koje osoba u potpunosti vjeruje i ne dovodi u pitanje (ne okrivljuje sebe i ne osjeća se loše). Ovaj oblik smetnji se javlja kod 1 do 2 od 1000 žena koje su se porodile. Treba naglasiti da istraživanja sugerišu da od žena koje pate od postpartalne psihoze nivo samoubistva je nizak-  5% a čedoumorstva 4%. Iako su ovakva stanja rijetka, zbog gubitka kontakta sa realnošću i iracionalnog razmišljanja rizik da se nešto loše desi postoji, zbog kojeg je liječenje žene imerativ. Ukoliko postoji prisustvo ovakve vrste smetnji potrebno je neodložno potražiti stručnu pomoć.

Kod uobičajenih zastrašujućih misli o kojima govorimo postoji test realnosti, ideja da ne želimo takve misli i da su nam neprihvatljive.

Otkud nam ove misli?

Anksioznost je nešto što neminovno doživljavamo u novim i nepoznatim situacijama. Ona ima adaptivnu funkciju jer nas stavlja u stanje pripravnosti za ono što nas očekuje.

Kad je trudnoća i porod u pitanju, uobičajena anksioznost biva dodatno pojačana neispavanošću, iscrpljenošću, hormonalnim promjenama, suočavanjem sa novom ulogom i aktivnostima, a naročito ako je žena sklona da povišeno anksiozno reaguje na nove situacije (prethodno prisustvo anksioznosti). Posebno se pojačava ukoliko se o njoj ne govori. Kad ne govorimo o onom što nas muči pojačava se naš doživljaj manje vrijednosti i ideja da se dobroj i posvećenoj majci ovakve misli i osjećanja ne dešavaju. Ovakve misli i razmišljanja ne zahtjevaju nužno stručnu pomoć osim ukoliko njihov intenzitet otežava svakodnevno funkcionisanje žene. Ako je napetost česta i toliko intenzivna ili traje dugo i otežava obavljanje svakodnevnih aktivnosti, potrebno je potražiti stručnu pomoć.

Uz stručnu pomoći, ono što žena može sama da uradi kako bi redukovala napetost i neprijatne misli je prihvatanje da one postoje, da se dešavaju. Pošto su odraz anksioznosti potrebna je povećana briga o sebi. Odmor, san, redovna i zdrava ishrana su osnovni preduslovi zdravlja, i fizičkog i psihičkog. Kada se napetost pojavi važno je ne dozvoliti da traje i jača: potrebno je poduzeti aktivnost koja će skrenuti pažnju sa neprijatnih misli i fokus sa napetosti- istuširati se, razgovarati sa nekim, izaći u šetnju, praktikovati vježbe relaksacije.

Zastrašujuće misli i osjećanja ne znače da smo loši roditelji (majke), ne znači da ne brinemo za bebu niti da se nešto strašno dešava sa nama. One samo znače da smo ljudsko biće koje se bori sa stresnom situacijom. Zato je važno razgovarati sa osobom koja nam je bliska i kojoj vjerujemo: prijateljem, partnerom ili drugima koji prolaze kroz slična iskustva.

I ne izbjegavati stručnu pomoć, ako nismo u stanju da se izborimo sami. Ona je od neprocjenjivog značaja jer pruža sigurno okruženje u kojem možemo  govoriti o onom što nas muči i dobiti neophodnu pomoć i podršku.

Milijana Niškanović

psiholog, psihoterapeut

Literatura:

Kleiman, K. (2019): Good Moms Have Scary Thoughts:A Healing Guide To The Secret Fears Of New Mothers, Familius LLC.

Forray, A. Onset and exacerbation of obsessive-compulsive disorder in pregnancy and the postpartum period. (2010) Journal of Clinical Psychiatry 71(8): 1061-68.

___________________________________________________

“Objavljivanje ovog teksta je finansirano grantom Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država (Department of State).  Mišljenja, nalazi i zaključci koji su ovdje navedeni pripadaju autorima i ne odražavaju nužno mišljenja, nalaze i zaključke Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Američkih Država.“